Zgrada SD2 u naselju Sopnica Jelkovec, Zagreb
Zgrada SD2 projektirana je i izvedena u sklopu društveno poticane stanogradnje (POS) na lokaciji Sopnica Jelkovec. Urbanističko rješenje cijeloga naselja, također nastalo u okviru POS-a, jasno je odredilo mnoge parametre svih stambenih zgrada u naselju, od njihove geometrije preko broja stanova određene sobnosti do ograničene cijene izgradnje. Projektantski zadatak tako je bio osmisliti sklop poštujući pritom sve zadane elemente te pokušati domisliti kako tom sklopu dati karakter kojim nadilazi slagalicu.
Zadana lamela tlocrtnih je dimenzija 75 × 15 m i orijentirana je dužim stranicama prema istoku i zapadu. Visina lamele nije kontinuirana već se zgrada sastoji od tri segmenta visina 22, 12 i 16 metara. U podrumskoj etaži s kolnim prilazom na jugu trebalo je organizirati garažni prostor stanara, prizemno smjestiti stanove i lokale, dok su ostale etaže (od prvog do šestog kata) isključivo stambene. U zgradi se ukupno nalazi 50 stanova ostvarenih kroz 11 tipova, od jednosobnog do peterosobnog.
Karakterističan je dvostrano orijentiran troiposobni stan. Spavaće sobe i pripadajuća lođa orijentirane su na istočnu, a blagovaonica i dnevni boravak s lođom na zapadnu stranu. Stan je moguće razdijeliti na tri zone: ulaznu, spavaću i dnevnu. Dnevna zona sastoji se od kuhinje, blagovaonice, dnevne sobe i lođe. Velika klizna stijena između blagovaonice i boravka dopušta njihovo povezivanje odnosno odvajanje. U spavaću zonu ulazi se preko garderobnog prostora na koji su orijentirane velika i mala spavaća soba te kupaonica. Manja lođa smještena je i u spavaćoj zoni. Ulazna zona sastoji se od ulaznog prostora, sanitarnog prostora i sobe. Ovaj dio stana moguće je koristiti kao stambeni, ali i kao prostor rada odnosno kućne radinosti.
Bijele žbukane fasade karakteriziraju horizontalni potezi metalnih zasjenjivača u kombinaciji s lođama. Zasjenjivači, koji se na mjestima otvora mogu pomicati poput harmonike, blago su odmaknuti od vanjske plohe zida čime se nagovješćuje potencijalna reljefnost inače kontinuirane pune plohe lamele. Pomicanjem zasjenjivača stanari kontroliraju osvjetljenje i eksponiranost svog stambenog prostora, ali istim djeluju i na trodimenzionalnost fasade pri čemu suzdržana ravnina može zatitrati u dnevnom ritmu korištenja.
Zadana lamela tlocrtnih je dimenzija 75 × 15 m i orijentirana je dužim stranicama prema istoku i zapadu. Visina lamele nije kontinuirana već se zgrada sastoji od tri segmenta visina 22, 12 i 16 metara. U podrumskoj etaži s kolnim prilazom na jugu trebalo je organizirati garažni prostor stanara, prizemno smjestiti stanove i lokale, dok su ostale etaže (od prvog do šestog kata) isključivo stambene. U zgradi se ukupno nalazi 50 stanova ostvarenih kroz 11 tipova, od jednosobnog do peterosobnog.
Karakterističan je dvostrano orijentiran troiposobni stan. Spavaće sobe i pripadajuća lođa orijentirane su na istočnu, a blagovaonica i dnevni boravak s lođom na zapadnu stranu. Stan je moguće razdijeliti na tri zone: ulaznu, spavaću i dnevnu. Dnevna zona sastoji se od kuhinje, blagovaonice, dnevne sobe i lođe. Velika klizna stijena između blagovaonice i boravka dopušta njihovo povezivanje odnosno odvajanje. U spavaću zonu ulazi se preko garderobnog prostora na koji su orijentirane velika i mala spavaća soba te kupaonica. Manja lođa smještena je i u spavaćoj zoni. Ulazna zona sastoji se od ulaznog prostora, sanitarnog prostora i sobe. Ovaj dio stana moguće je koristiti kao stambeni, ali i kao prostor rada odnosno kućne radinosti.
Bijele žbukane fasade karakteriziraju horizontalni potezi metalnih zasjenjivača u kombinaciji s lođama. Zasjenjivači, koji se na mjestima otvora mogu pomicati poput harmonike, blago su odmaknuti od vanjske plohe zida čime se nagovješćuje potencijalna reljefnost inače kontinuirane pune plohe lamele. Pomicanjem zasjenjivača stanari kontroliraju osvjetljenje i eksponiranost svog stambenog prostora, ali istim djeluju i na trodimenzionalnost fasade pri čemu suzdržana ravnina može zatitrati u dnevnom ritmu korištenja.
.jpg)
.jpg)
