Održivost u vernakularoj arhitekturi – Arhitektura bez arhitekata

Seminar obrađuje temu održivosti u vernakularnoj arhitekturi. Prvi dio bavi se analizom održivosti na povijesnim vernakularnim primjerima iz čitavog svijeta i načinima na koji se postiže održiva arhitektura kao dio tradicionalnog građenja. Drugi dio pokazuje suvremene primjere koji uspješno primjenjuju naučene lekcije i kombiniraju ih sa suvremenim izričajem karakterističnim za doba u kojem nastaju.
Trigloditske nastambe, arhitektura Dogona, žitnice u Galiciji, klimatizacijski tornjevi u zapadnom Pakistanu primjeri su održivog građenja u vernakularnoj arhitekturi, takozvanoj arhitekturi bez arhitekata kako ju naziva B. Rudofsky. Održivost je vidljiva u racionalnom korištenju terena, u boljim izolacijskim performansama ukopavanjem kuća u zemlju,u izbjegavanju štetočina dizanjem zgrade od terena, u korištenju vjetra za ugodan boravak pa sve do odabira lokalnih materijala i orijentacija prema suncu ili vjetru.
Suvremeni primjer je arhitektura Glenna Murcutta koji uvijek kuću postavlja na teren precizno i oblikuje ju da se što učinkovitije odnosi prema okolini, a opet poštuje tradicionalnu arhitekturu. Rezultat je arhitektura čija je estetika u njenoj finoj tektonici kombiniranoj s aboriđinskim elementima.