Arhitektura dvorane: Prototip /nagrada kolegija/
Autorica: Tamara RelićMentori: Tonči Žarnić, Darko LatinAkademska godina: 2015.
Katedra za arhitektonsko projektiranjeKabinet za zgrade društvenog standardaRadionica arhitektonskog projektiranja 2 – Sport +
Izostanak mjesta gradnje uvjetovao je da projekt pronađe društveni, kulturološki i vremenski kontekst kao izvor problematike kojom se bavi. On postaje dio univerzalne cjeline, s mogućnošću prilagodbe različitim specifičnim situacijama. Poput Palladijevih vila, rastavljamo ga na sastavne dijelove, da bi, kombinirajući ih, sastavili model jedinstvene situacije zadržavši osnuvnu arhitektonsku misao proizašlu iz prototipa.
Kod dvoranskih prostora možemo primjetiti tri osnovne osobine karakteristične za ovaj prostorni
tip: ekstrahumano mjerilo dvoranskog prostora, naglašeni odnos opslužujućeg i opsluženog te važnost primjerenog konstruktivnog i tehnološkog rješenja u svladavanju raspona.
Ekstrahumano mjerilo dvorane rezultira time da unutarnje pročelje dvorane doživljavamo kao vanjsko, interieur kao exterieur. Takav pristup vidljiv je i u projektu The Beurs van Berlage (1896) Hendrik Petrus Berlagea. Masivni zid od crvene opeke razgrađuje se otvorima koji formiraju trijemove s jedne strane, odnosno balkone s druge. Krov od dvostruke staklene stijene daje puno svjetla prostoru što još više potiče dojam exterieura u interieuru. U takvim prostorima posebno zanimljivo pitanje postaje krov – ako je dvorana interpretirana kao trg sa svojim fasadama – na koji način se interpretira krov?
Ovaj tip izrasta kao odgovor na to pitanje. Četverostrešni drveni krov posuđuje se iz arhitekture obiteljske kuće i izmješta u novo mjerilo.
Predimenzioniran, obuhvaća prostor dvorane, njene prateće i servisne sadržaje te javni prostor oko same dvorane. Njegov otisak u parteru postaje prostor trga koji se prelijeva od pretprostora, preko vanjskog ulaznog prostora do prostora same dvorane postupno gradirajući javni prostor od
javnog ka privatnijem, od manjeg ka većem, od otvorenog ka ograđenom.
Taj gradski krov izdvaja se kao autonoman arhitektonski element koji dozvoljava kući da se sama gradi pod njim. Iako predimenzioniran, svojom niskom roštilj konstrukcijom dimenzioniranom prema manjem rasponu, zadržava čovjeku blisku mjeru te se na mjestima većeg raspona podupire
sustavom tlačnih drvenih vertikala i kosih zatega. Time razlikujemo prostor oko dvorane i samu dvoranu koja dobiva svoje „nebo“. Osim tehničkog elementa, lagana i elegantna konstrukcija krova postaje važan čimbenik u doživljaju prostora.
Težina krova prenosi se na paviljone pratećih i servisnih sadržaja preko parova armirano-betonskih stupova koji se povlače u drugi plan u odnosu na unutarnju i vanjsku fasadu. Time prostor kata ostaje prostorom između – lišen prostornih pregrada, na jednak način komunicirajući sa svim
prostorima koji ga okružuju.
Nosači krova, paviljoni pratećih i servisnih sadržaja dvorane, formiraju pročelje dvorane na jednak način tretirajući interieur i exterieur.
Univerzalno, ogoljeno pročelje koje svojim osnovnim elementima ne govori o funkcionalnom tipu, već određuje prostorne karakteristike istog.
Denivelacijom se osamostaljuju u 4 autonomna elementa koja svojim oblikovanjem i postavom generiraju cjelinu.
Kod dvoranskih prostora možemo primjetiti tri osnovne osobine karakteristične za ovaj prostorni
tip: ekstrahumano mjerilo dvoranskog prostora, naglašeni odnos opslužujućeg i opsluženog te važnost primjerenog konstruktivnog i tehnološkog rješenja u svladavanju raspona.
Ekstrahumano mjerilo dvorane rezultira time da unutarnje pročelje dvorane doživljavamo kao vanjsko, interieur kao exterieur. Takav pristup vidljiv je i u projektu The Beurs van Berlage (1896) Hendrik Petrus Berlagea. Masivni zid od crvene opeke razgrađuje se otvorima koji formiraju trijemove s jedne strane, odnosno balkone s druge. Krov od dvostruke staklene stijene daje puno svjetla prostoru što još više potiče dojam exterieura u interieuru. U takvim prostorima posebno zanimljivo pitanje postaje krov – ako je dvorana interpretirana kao trg sa svojim fasadama – na koji način se interpretira krov?
Ovaj tip izrasta kao odgovor na to pitanje. Četverostrešni drveni krov posuđuje se iz arhitekture obiteljske kuće i izmješta u novo mjerilo.
Predimenzioniran, obuhvaća prostor dvorane, njene prateće i servisne sadržaje te javni prostor oko same dvorane. Njegov otisak u parteru postaje prostor trga koji se prelijeva od pretprostora, preko vanjskog ulaznog prostora do prostora same dvorane postupno gradirajući javni prostor od
javnog ka privatnijem, od manjeg ka većem, od otvorenog ka ograđenom.
Taj gradski krov izdvaja se kao autonoman arhitektonski element koji dozvoljava kući da se sama gradi pod njim. Iako predimenzioniran, svojom niskom roštilj konstrukcijom dimenzioniranom prema manjem rasponu, zadržava čovjeku blisku mjeru te se na mjestima većeg raspona podupire
sustavom tlačnih drvenih vertikala i kosih zatega. Time razlikujemo prostor oko dvorane i samu dvoranu koja dobiva svoje „nebo“. Osim tehničkog elementa, lagana i elegantna konstrukcija krova postaje važan čimbenik u doživljaju prostora.
Težina krova prenosi se na paviljone pratećih i servisnih sadržaja preko parova armirano-betonskih stupova koji se povlače u drugi plan u odnosu na unutarnju i vanjsku fasadu. Time prostor kata ostaje prostorom između – lišen prostornih pregrada, na jednak način komunicirajući sa svim
prostorima koji ga okružuju.
Nosači krova, paviljoni pratećih i servisnih sadržaja dvorane, formiraju pročelje dvorane na jednak način tretirajući interieur i exterieur.
Univerzalno, ogoljeno pročelje koje svojim osnovnim elementima ne govori o funkcionalnom tipu, već određuje prostorne karakteristike istog.
Denivelacijom se osamostaljuju u 4 autonomna elementa koja svojim oblikovanjem i postavom generiraju cjelinu.
