Život u konsolidiranim gradskim središtima predstavlja suprotnost arkadijskoj povezanosti s prirodom, ruralnim korijenima i ritmu prirodnih ciklusa. Život u gradu temelji se na učinkovitosti industrijske i postindustrijske civilizacije i kritičke gustoće stanovnika koji proizvode specifičnu kulturu urbanog života. Nasuprot zelenog polja (greenfield) na kojem se bespoštednom konzumacijom netaknutog terena olako
grad širi u nedogled, osnaženi novom strepnjom za očuvanjem postojećih prirodnih resursa i teritorija, bavimo se arhitekturom višestambenih zgrada kao način oplemenjivanja postojećih stambenih četvrti i kvalitete života u zajednici koji nije isključivo vođen tržišnim uvjetima, i koji stanovanje stapa sa suštinskim spoznajama suvremene civilizacije kako bi rekonstruirali grad u suživotu arhitekture i prirode, pa čak i popravili arhitektonske zablude prošlosti.