Polazišna točka ovog teorijskog kolegija jest uvjerenje da prava poanta arhitektonske teorije nije u njoj samoj, nego da njezino istinsko ispunjenje leži u arhitektonskom objektu kao krajnjem ishodu i rezultatu. Cilj pravog teorijskog napora jest dobiti “teorijski objekt”, teorijom impregniran prostorni artefakt, odnosno arhitekturu kao “formu znanja” a ne tek apstraktno “znanje o formi”. Shvaćena na taj način,
svaka arhitektonska teorija koja se zaustavlja tek na vještom baratanju apstraktnim konceptima ne pokazuje se dostatnom, isto kao što se nedostatnom pokazuje ona teorija koja u preokupaciji bavljenja konceptima i idejama zaboravlja promišljati specifičnosti arhitekture kao medija te artikulirati konkretne alate i operacije kojima se taj ključni medij društvene prakse može adekvatno izraziti i prakticirati.
Kolegij Istraživanja, seminari, projekti: Teorija arhitekture se stoga – nakon apsolviranih temeljnih znanja iz područja arhitektonske teorije u trima teorijskim kolegijima – posvećuje spoju teorije i same projektantske prakse: povezivanju teorijskih pristupa s konkretnim kreativno-projektantskim reakcijama i ishodima. Cilj kolegija je propitati primjenu pojedinih aktualnih teorijskih koncepata u kreativnom projektantskom zadatku i to kroz određenu temu koju kolegij u pojedinoj akademskoj godini oslovljava i definira. Kroz višegodišnji ciklus ovog teorijskog kolegija apostrofirat će se tako i obrađivati različite relevantne arhitektonske teme, kao i njima pridružene funkcionirajuće arhitektonske operacije. Dosadašnje teme ispitivane na kolegiju bile su: Sublimacija regionalnog i Generiranje društvenog. Oslovljene teme propituju se kroz tematska čitanja i rasprave, analize povijesnih primjera te mapiranje recentnih praksi koje se dotiču analizirane problematike.