Napustio nas je profesor emeritus Nikola Filipović

S dubokim žaljenjem javljamo da je preminuo naš doajen, bivši dekan i profesor emeritus, dr. sc. Nikola Filipović. Svojim nastavnim, znanstvenim i projektantskim djelovanjem u trajanju od pola vijeka obilježio je hrvatsku arhitektonsku scenu.

Rođen je 1934. u Zagrebu. Diplomirao je 1958. na AGG fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od studentskih dana intenzivno je djelovao u struci, uspješno sudjelovao na brojnim natječajima te bio autor mnogih značajnih projekata i izvedbi (najčešće u timu s Ines Filipović). Suradnik je Majstorske radionice Drage Galića 1965.-67. Habilitirao je 1974. radom na temu "Interpolacija i adaptacija - specifični arhitektonski zadaci". Doktorirao je 1980. na Arhitektonskom fakultetu obranivši disertaciju "Obiteljska kuća - značaj, ideja, stvarnost". Radi kao projektant-suradnik u Arhitektonskom projektnom zavodu 1954.-56, a u Arhitektonskom projektnom birou 1956.-60.

Zaposlen je 1966. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao asistent kolegija Arhitektonsko projektiranje III. Zvanje docenta stekao je 1974., izvanrednog profesora 1981., redovitog profesora 1987. Profesor Filipović bio je nastavnik na Katedri za teoriju i povijest arhitekture i Katedri za arhitektonsko projektiranje. Bio je nositelj kolegija Suvremena svjetska arhitektura, Suvremena hrvatska arhitektura, Stambene zgrade II, Arhitektonsko projektiranje III, IV, V, Arhitektonsko projektiranje VIII, Završni/lntegralni rad, Diplomski rad, Elementi arhitektonskog projektiranja (Studij dizajna) te nositelj kolegija Projektiranje u povijesnoj sredini na poslijediplomskom studiju Graditeljsko nasljeđe (Arhitektonski fakultet). Obnašao je dužnost predstojnika Katedre za arhitektonsko projektiranje, predsjednika Diplomskog povjerenstva, te predstojnika Katedre za teoriju i povijest arhitekture, a bio je i dekan Arhitektonskog fakulteta od 1987. do 1989. godine.

Znanstveno mu je djelovanje bilo vezano za nekoliko znanstvenih projekata koje je vodio, a značajniji su "Analiza posebnih tipova stanovanja na primjeru individualne obiteljske izgradnje u Zagrebu" i "Atlas suvremene svjetske arhitekture". Bio je istaknuti je član brojnih udruga i organizacija.

Nakon umirovljenja 2004. Godine ostaje aktivan na Doktorskom znanstvenom studiju “Arhitektura i urbanizam”, kao nositelj nekoliko kolegija (Istraživačka radionica 1-3, Istraživanje fenomena suvremene svjetske arhitekture) i kao mentor na izradi doktorskih disertacija.

Generacije studenata pamte najdugovječniju nagradu Velika mala kuća koju je pokrenuo i više od trideset godina dodjeljivao za najbolji projekt obiteljske kuće (Arhitektonsko projektiranje IV odn. Studio 1) i za koji je nesebično poklanjao predmete iz osobne ostavštine (crteže, crtaći pribor, knjige…). Svaka dodjela bila je mala svečanost arhitekture, obilježena anegdotama i - iz njih deriviranih - malih, a velikih istina o arhitekturi.

Bio je virtuozni crtač. Njegova predavanja bila su strastvene crtačke seanse prilikom kojih bi ploča bila iscrtana u punoj širini i visini. Takav pristup bio je snažno didaktički obojan: predstavljajući arhitekturu na taj način (a ne kroz uobičajenu dijaprojekciju) apostrofirao je značaj crteža kao arhitektonskog alata.

Karizmatičan i boemski elegantan, s obaveznim šeširom i cigarom, profesor Filipović bio je ikonom Arhitektonskog fakulteta. Zauvijek će ostati u sjećanju kako lakim i brzim hodom prolazi zgradom do svog kabineta na trećem, lepršavo razmjenjujući duhovitosti s kolegama.

Slava mu i hvala za sve!

(fotografija: prof. Filipović ispred iscrtane ploče; crtež: Duke Ellington)